Tibor Szirovicza studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegov stvaralački opus obuhvaća skladbe za solo i komorne sastave, elektroničku glazbu te djela za kazalište i film.
Kompozicije mu izvode razni ansambli među kojima su Zagrebačka filharmonija, Ensemble Modern, Cantus ansambl, Zagrebački ansambl flauta, Synchronos, Dian Tchobanov, Alun Francis, Rosen Gergov, Mia Elezović, Monika Leskovar, Madeleine Shapiro, Gordan Tudor, Vid Veljak, Shelly Ezra, Ken Johnson. Šimun Matišić, Ana Batinica i drugi.

Od 2017. je umjetnički voditelj Glazbene tribine Hrvatskog društva skladatelja, gdje je postavio programe 70-ak koncerata, organizirao međunarodne radionice za instrumentaliste, skladatelje i muzikologe u suradnji s dr. Timom Rutherfordom Johnsonom, dr. Ingrid Pustijanac, Francescom Filideijem, Dietmarom Wiesnerom, Lorelei Dowling, ansamblom Synchronos i drugima. 

Pedagoškim radom bavi se od 2015. godine. Od 2023. docent je na Odsjeku za kompoziciju i teoriju glazbe Muzičke akademije u Zagrebu. Kao producent i snimatelj realizirao je sedam nosača zvuka s djelima hrvatskih suvremenih skladatelja te brojne audio i audivizualne snimke koncertnih projekata.

Mia Elezović rođena je u Zagrebu i poznata je hrvatska pijanistica te glazbena pedagoginja. Svoje glazbeno obrazovanje započela je kod Blaženke Zorić u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Studirala je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Zvjezdane Bašić, gdje je diplomirala 1995. godine, a magistrirala 2001. godine. Od 1995. do 1997. nastavila je studirati na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost u Beču (Hochschule für Musik und darstellende Kunst) kod profesora Hansa Petermandla. Nakon toga, studij je nastavila u klasi profesora Herberta Seidela na Visokoj glazbenoj školi u Frankfurtu (Musikhochschule), gdje je diplomirala 2002. godine.

Svoj je umjetnički put dodatno obogatila aktivnim sudjelovanjem na majstorskim tečajevima kod svjetski poznatih pijanista i komornih glazbenika, uključujući Stephena Bishopa-Kovacevicha, Oksanu Jablonskaju i Philippea Entremonta. Tijekom studija bila je stipendistica nekoliko renomiranih međunarodnih fondacija kao što su Fondazione Roma, Soros Foundation i Rotary Deutschland.

Mia Elezović je gostovala u brojnim radijskim i televizijskim programima u Hrvatskoj i Njemačkoj te nastupala na važnim glazbenim festivalima među kojima su Muzički biennale Zagreb, Hamamatsu Music Academy Festival u Japanu, Schleswig-Holstein Musik Festival u Njemačkoj, International Keyboard Festival u New Yorku i mnogima drugima. Poznata je po izrazito osjetljivom sluhu i profinjenom smislu za komorno muziciranje, surađivala je s mnogim istaknutim glazbenicima i ansamblima diljem Europe i svijeta.

Posebno je značajno njezino desetomjesečno usavršavanje u Japanu 2004. godine, gdje ju je pozvala japanska Vlada da intenzivno proučava suvremenog japanskog skladatelja za glasovir na Showa Academia Musicae u Kyotu. Predavala je kao docentica na Kyoto City University of Arts, a pedagoški je djelovala i na Kraljevskom konzervatoriju u Liègeu u Belgiji.

Od 2007. godine živi u New Yorku, gdje je na Manhattan School of Music završila specijalizaciju suvremene izvedbe glazbe, a od 2006. godine bila je solopijanistica u Španjolskom nacionalnom ansamblu za suvremenu glazbu.

Mia Elezović danas je međunarodno priznati umjetnik i profesor, poznata prvenstveno po izvedbama suvremene glazbe, s bogatim međunarodnim iskustvom na koncertnim pozornicama i akademskim ustanovama u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Lovre Tunuković rođen je 2005. godine u Vinkovcima. Violončelo počinje svirati s devet godina u Šibeniku, gdje završava svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Glazbenoj školi Ivana Lukačića, u klasi prof. Vanje Bošnjak.

Trenutno pohađa treću godinu Muzičke akademije u Zagrebu (MUZA) u klasi izv. prof. Monike Leskovar-Šelendić.

Tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja osvaja brojne prve nagrade, kako državne tako i međunarodne. Godine 2021. dobiva Oskara znanja, dok je 2018., 2020. i 2022. osvojio prvo, a 2025. drugo mjesto na Međunarodnom violončelističkom natjecanju „Rudolf Matz” u Čakovcu.

Redovito nastupa s raznim komornim sastavima, a u triju Aurea s Katarinom Kočelj i Viktorom Rafajlovskim 2024. osvaja prvu nagradu na natjecanju HDGPP-a. Sudjelovao je na brojnim seminarima i ljetnim školama kod uglednih profesora, među kojima su Gal Faganel, Nikola Nino Ružević, Mihovil Karuza, Troels Svane i drugi.

Marta Burazer rođena je 2001. u Šibeniku. Svoje glazbeno obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Ivana Lukačića u Šibeniku u klasi profesora Borisa Plazibata, a trenutno studira klarinet na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi profesora Davorina Brozića.

Aktivna je članica Orkestra mladih glazbenika te redovito sudjeluje u brojnim koncertima i projektima, uključujući izvedbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na Zagrebačkom festivalu, kao i međunarodne suradnje u Italiji, Švicarskoj i Mađarskoj.

Dobitnica je Oskara znanja 2018. za osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u disciplini klarinet te nagrađena na međunarodnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Sudjelovala je na više seminara s renomiranim profesorima poput Gábora Varge, Fabia di Càsole, Csabe Palfija, Jože Kotara, kontinuirano usavršavajući svoje tehničke i umjetničke vještine.

Lovro Stipčević rođen je 1994. u Zagrebu. Diplomirao je Teoriju glazbe 2021. i Elektroničku kompoziciju 2024. u klasi prof. Vjekoslava Nježića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio među 10% najuspješnijih studenata i dobitnik Dekanove nagrade za Elektroničku kompoziciju 2024. Sudjelovao je na brojnim seminarima s etabliranim umjetnicima poput Chaye Czernowin, Augustija Charlesa, Francesca Filideija, Ivice Ico Bukvića, Francka Bedrossiana, Pascala Rophéa i Ade Gentile.

Bio je dio stručnog tima za kritička izdanja F. Sponga Usper, Compositioni armoniche, 1619. i Tomaso Cecchini: Missae 3, 4, 5 et 8 v. (Venezia, 1627.), Zagreb, MIC. Njegovih preko petnaest skladbi izvedeno je diljem Hrvatske, s istaknutim izvedbama u KDVL-u 2024. (Cataplexis, simfonijski orkestar HRT-a, Pascal Rophé), Osorskim glazbenim večerima 2022. (Ethereal Sonic Visions, Zagrebački Solisti) i Muzičkom biennalu Zagreb 2021. (Svako traženje smisla je.., ASMANGU). Održao je autorski koncert na diplomskom ispitu u MM studiju Muzičke akademije. Dobitnik je stimulacije stvaralaštva mladih skladatelja iz sredstava fonda „Rudolf i Margita Matz“ (Svako traženje smisla je...). U suradnji sa Sarom Jakopović, radio je dizajn zvuka i glazbu za plesne predstave Niti i Što ako (koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk). Skladbu Acatalepsy izveo je Luka Ivir na raznim manifestacijama, uključujući Ferdo Livadić.

2023. prihvaćen je kao aktivni sudionik na Mixtur Festivalu u Španjolskoj. Od 2023. vanjski je suradnik Hrvatske radiotelevizije kao glazbeni producent. Bio je glazbeni producent albuma Igor Kuljerić: Kanconijer (2023/2024), za koji je s prof. Krešimirom Seletkovićem dobio nagradu Porin za Najbolju produkciju albuma klasične glazbe. 2025. dobio je nagradu Porin za Najbolji klasični album za CD Odrazi Moderne (2024./2025.). Iste godine bio je na skladateljskoj rezidenciji u Helsinkiju s Defun ansamblom za praizvedbu Kaamos 06.04.2025. Od 2025. predaje na Muzičkoj akademiji Zagreb kao naslovni asistent.

Ansambl Synchronos je međunarodni ansambl za suvremenu glazbu osnovan 2019. godine, okupljajući umjetnike iz Hrvatske, Austrije, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država. Baziran u Zagrebu, Synchronos je posvećen izvedbi aktualnih skladatelja i osvježavanju hrvatske glazbene scene kroz suvremeni glazbeni jezik, često s elementima eksperimentiranja i suradnje sa skladateljima.

Tijekom pandemije COVID-19, ansambl je uspješno održavao koncerte, radionice i interaktivna predavanja uživo i online, zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Hrvatske glazbene unije, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Austrijskog kulturnog foruma, Ernst von Siemens Stiftung i drugih.

Članovi Synchronosa izvode djela renomiranih skladatelja poput Andysa Skordisa, Marka Slavička, Tibora Szirovicze, Mladena Tarbuka, Reiko Fütinga, Frane Đurovića, Brigitte Muntendorf, Nine Šenk, Nica Muhlyja, Dubravka Detonija i mnogih drugih. Ansambl redovito nastupa na važnim festivalima i koncertnim prostorima u Hrvatskoj i inozemstvu, uključujući Music Biennale Zagreb, Glazbenu tribinu Osijek i druge. Osim toga, Synchronos je poznat po izvođenju praizvedbi i promoviranju glazbe mlađih skladatelja, oblikujući pritom nove idejne i izvođačke obrasce u suvremenoj glazbi.

Glavni cilj ansambla je razbijanje klasičnih koncepta slušanja glazbe kroz promociju suvremenih, ponekad i eksperimentalnih glazbenih izraza, te usku suradnju s autorima djela koje izvode.

Synchronos je središnja figura u hrvatskoj suvremenoj glazbenoj sceni, doprinoseći njenom razvoju i internacionalizaciji kroz nastupe i projekte koji kombiniraju inovativnost, interdisciplinarnost i edukaciju publike.

Luis Camacho Montealegre rođen je 1994. godine u Španjolskoj (Alcázar de San Juan). Glazbeno je obrazovanje počeo u dobi od šest godina. Maturirao je na glazbenom konzervatoriju Alcázar de San Juan, osvojivši posebne počasti kao udaraljkaš. Nastavio se razvijati na Konzervatoriju Manuel Masotti Littel, gdje je uspješno završio preddiplomski studij u razredu Juanfraa Carrilla. U tom razdoblju osvojio je prvu nagradu u kategoriji Edeta na međunarodnome udaraljkaškom natjecanju Perkulliria. Tijekom diplomskog studija nastupio je kao solist u koncertu za marimbu Water Sculpture Igora Lešnika, koji je izveo uz pratnju gudačkog orkestra zagrebačke Muzičke akademije u Puli, Bjelovaru, Zagrebu i Čakovcu. U siječnju 2018. godine nagrađen je Dekanovom nagradom Muzičke akademije u Zagrebu.  U sklopu koncerta Ritmofonija održanog 2019. godine u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupio je kao solist uz pratnju Simfonijskog orkestra zagrebačke Muzičke akademije sa skladbom Koncert za Ivanu kompozitora Igora Kuljerića. Iste godine osvojio je prvu nagradu na međunarodnom udaraljkaškom natjecanju Ritmofonija. Diplomski studij udaraljki završava 2019. godine, u razredu red.prof.art. Igora Lešnika, radeći istovremeno s izv.prof.art. Ivane Kuljerić Bilić. Dobio je drugu nagradu na natjecanju za klavijaturne udaraljke Percute koje se održalo na kraju 2021. godine. Aktivan je kao komorni glazbenik (Synchronos Ensemble, Novalis festival).
 

Sebastian Tarbuk rođen je 1997. u Zagrebu, gdje se i školuje. Nakon završene gimnazije

upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu 2015. u klasi profesora Žarka Perišića. Diplomirao

je 2021. godine s odličnim uspjehom, a obrazovanje nastavlja u Visokoj školi za glazbu i ples u Kölnu u klasi profesora Ulricha Hermanna, gdje je diplomirao 2024. godine. Tijekom školovanja, u sklopu sastava i kao  solist osvojio je nagrade na natjecanjima u Varaždinu (Varaždin Woodwind&Brass), Palmanovi (Concorso internazionale Città di Palmanova), Zagrebu (Natjecanje HDGPP). Nastupao je s mnogim orkestrima i ansamblima nahrvatskoj kao i međunarodnoj sceni: ansamblom Reflektor, Studio Musikfabrik u Kölnu, ansamblom VENTUS, ansamblom Cantus, Lihtenštajnskim simfonijskim orkestrom, Zagrebačkom filharmonijom, Sinfoniettom Tübingen, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Orkestrom HNK Ivan pl. Zajc, Simfonijskim orkestrom Hrvatske Radiotelevizije, Orkestrom HNK u Osijeku i brojnim drugim. Nastupao je i na brojnim važnim međunarodnim festivalima poput 67. Varšavske jeseni, Osorskih ljetnih večeri 2017., Splitskog ljeta 2021., 62. Glazbene tribine u Osijeku 2025., i Muzičkog biennala u Zagrebu 2017. Još od studija surađuje s mnogim hrvatskim skladateljima suvremene glazbe poput Tomislava Olivera, Helene Skljarov, Veronike Reutz Drobnić, i drugih, u suradnji na raznim projektima i u stvaranju hrvatske suvremene glazbe, tako je stalni član platforme SyncroForm te ansambla Serious. Od 2024. godine nastupa i kao solo fagotist HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, gdje je trenutno zaposlen.

Umjetničku organizaciju Fronesis osnovala je 2009. godine koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk, okupljajući mlade plesače koji su tek završili svoje školovanje. Iz te jezgre proizašao je velik broj umjetnika koji i danas aktivno djeluju na profesionalnoj plesnoj sceni.

Nakon velikog uspjeha predstave Vrata percepcije, izvedene na 30. Tjednu suvremenog plesa, Fronesis se registrira kao umjetnička organizacija koja razvija raznoliku umjetničku djelatnost, s posebnim naglaskom na istraživanja novih audiovizualnih tehnologija. U suradnji s Centrom za računalni vid Fakulteta elektrotehnike i računarstva te dr. sc. Svenom Lončarićem ostvaruje niz dojmljivih predstava koje povezuju ples, tehnologiju i vizualnu umjetnost.

Posebnost stvaralaštva Fronesisa jest naručivanje i korištenje glazbe suvremenih hrvatskih skladatelja u vlastitim produkcijama. Paralelno s time, U. O. Fronesis razvija i predstave namijenjene djeci i mlađoj publici, koje su bile dio projekata poput Ruksak pun kulture od samih početaka programa.

Projekte Umjetničke organizacije Fronesis podržavaju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te Grad Zagreb.

​

Jasna Čižmek Tarbuk je, nakon plesačke karijere u Komornom ansamblu slobodnog plesa, te u Zagrebačkom plesnom ansamblu, nastavila djelovati na hrvatskoj plesnoj sceni kao koreograf. Surađujući s istaknutim hrvatskim plesnim grupama poput Studija za suvremeni ples i Geste stvorila je zapažene koreografije, poput Glossienne, Fruit of Passion, Bolero, Rhapsody in Blue, Sim fonijsko kolo, More, Nepospremljene igračke itd. Godine 2008. osnovala je plesnu grupu Fronesis, za koju kontinuirano radi koreografije, kao što su More, Vrata percepcije, Paulina u prepunom svijetu, Pokrenuti prostor, Fragmenti, Hologramski prostor i druge. Vrlo uspješno djeluje i kao nastavnik plesa, prvo u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, te potom u Umjetničkoj školi Franje Lučića. Dobitnik je brojnih nagrada na natjecanjima u svijetu i u domovini. Kao suradnik za plesni pokret je surađivala na izuzetno uspjelim projektima ostvarenima u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu. Uz završen studij marketinga u kulturi te stručni studij projektnog menadžmenta pohađala je Laban Somatic studies International koji se temelji na Labanovoj analizi pokreta i somatskim tehnikama.

​

Ines Borić je završila Umjetničku školu Franje Lučića, smjer scenski plesač 2021. godine. Radila je na različitim projektima: bila je članica Plesnog Art Laboratorija, kao plesačica sudjeluje u predstavi SUMMA SUMMARUM u Podmlatku 2.0 Studija za suvremeni ples, u predstavi Olimpijada duše u kompaniji Massa Dance Company. Unutar Umjetničke organizacije Fronesis pleše u predstavama Niti, Što ako…?, Ni med cvetjem ni pravice, Nepospremljene igračke, Koraci u praznini, te sudjeluje u projektima kao što su SynchroForm i Virtualni duet. Članica je Zagrebačkog folklornog ansambla dr. Ivana Ivančana od 2022. godine. Kao suradnica u Zagrebačkom kazalištu mladih koreografira za dječji mjuzikl Šum, Grad bez roditelja i Na putu do slave. Studentica je Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.

Lara Šašić je završila Umjetničku školu Franje Lučića, smjer scenski plesač. S Plesnim klubom Modus osvaja brojne nagrade na svjetskoj i europskoj razini, od kojih izdvaja 1. mjesto na svjetskom prvenstvu 2022. godine u kategoriji juniorskih parova u modernom plesu. Kao članica Umjetničke organizacije Fronesis sudjeluje u plesnim predstavama Ni med cvetjem ni pravice, Labirint te Nepospremljene igračke u sklopu Ruksaka (punog) kulture. Trenutno pohađa Ekonomsku školu Velika Gorica.

Roko Šašić je završio Umjetničku školu Franje Lučića, smjer scenski plesač. Osvaja nagrade na natjecanjima iz show dancea, modernog plesa i jazza na svjetskoj i europskoj razini kao član Plesnog kluba Modus. Trenutni je svjetski prvak u modern parovima i dvostruki europski prvak u istoj kategoriji u savezu World DanceSport Federation. Kao član Umjetničke organizacije Fronesis sudjeluje u plesnim predstavama i projektima kao što su Niti, Što ako…?, Ni med cvetjem ni pravice, Virtualni duet, Nepospremljene igračke i Labirint. Glumio je ulogu malog Stipana u povijesno glazbenom mjuziklu Mirakul. Student je Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.