O kompozicijama:

Koncert Mamarimba predstavlja glazbeni hommage suvremenoj hrvatskoj umjetnosti kroz prizmu jednog instrumenta — marimbe. U izvedbi mladog španjolskog udaraljkaša Luisa Camacha Montealegrea marimba se uzdiže izvan svojih tradicionalnih okvira i postaje medij kroz koji se progovara o identitetu, ritmu, prostoru i tišini. Program koncerta obuhvaća djela koja, iako stilski raznolika, zajedno tvore koherentnu zvučnu cjelinu: od meditativnih pejzaža do ritmičkih eksplozija, od baroknih reminiscencija do suvremenih elektroakustičkih eksperimenata. Svaka skladba doprinosi narativu koji ne traži samo virtuoznost, već i duboku emocionalnu povezanost s instrumentom i publikom. Marimbussionarium/Echoes of Croatia nije samo koncert — to je zvučna refleksija kulturnih slojeva, dijalog između tradicije i inovacije, te poziv na osluškivanje onoga što glazba može biti kad se svira s predanošću, znanjem i strašću.

​

Ivana Kuljerić međunarodno je poznata marimbistica i općenito svestrana udaraljkašica koja je diplomirala udaraljke u klasi Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Danas je ondje zaposlena kao ravnopravna kolegica svojega nekadašnjeg profesora, a uz to aktivno nastupa kao tražena solistica, te orkestralna i komorna glazbenica. Od 2024. izabrana je za umjetničku ravnateljicu Glazbenih večeri u Svetom Donatu u Zadru, važnog međunarodnog ljetnog glazbenog festivala u rasponu od srednjovjekovlja do suvremene glazbe, koji se pod njezinim vodstvom od klasike proširuje na etno i jazz. Od malena kao kći velikog skladatelja i dirigenta Igora Kuljerića i sama piše i prerađuje glazbu, najčešće za udaraljke.

Svojim djelom Arion autorica istražuje dinamičke mogućnosti suvremene marimbe – predivnog, virtuoznog i emocionalnog instrumenta punog strasti i zvukovne raskoši. Na osobnom planu glazba slijedi slobodni tijek ideja i asocijacija, izazivajući rigidnost forme. Naslov Arion odražava elementarnu prirodu glazbe s tek nekoliko nagovještaja drame. „Nadahnula me dvoznačnost lika Ariona – dok je za neke to drevno grčko mitsko biće koje poprima oblik predivnog, ekstremno brzog konja, drugi ga spominju kao grčkog pjesnika. Legenda kaže da su ga na putu za Korint pohlepni mornari pokušali ubiti bacivši ga s palube broda, no spasio ga je delfin začaran zvukom njegove pjesme”, kaže Ivana o ovom djelu.

​

Igor Lešnik  jedan je od vodećih svjetskih udaraljkaša, jednako poznat kao interpret i kao skladatelj za udaraljke. Osnivač je studija udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i njegov prvi profesor, nakon što je iste diplomirao kod Emila Klana na Muzičkoj akademiji u Skoplju, te se usavršavao u Sofiji i Würzburgu . Njegove su skladbe na programima renomiranih kolega udaraljkaša i ansambala u zemlji i svijetu, a međunarodnom je djelatnošću, poput osnivanja i vođenja Međunarodnog tjedna udaraljkaških ansambala u Bjelovaru, upisao Hrvatsku na udaraljkašku kartu svijeta.

Skladba Nee, posvećena njegovoj mlađoj kćerki Nini, pisana za marimbu u pet oktava, nastala je za proslavu 10. obljetnice marimbističkog natjecanja u belgijskosme Sint-Truidenu, Universal Marimba Competition, koje se odvilo od 23. do 30. srpnja 2011. Neenah je riječ koja znači voda na izumrlom jeziku sjevernoameričkih indijanaca Winnebago, ali to je istodobno i ime gradića u državi Wisconsin u Sjedinjenim Američkim državama koji prema popisu stanovništva iz 2000. broji 2657 stanovnika. Neki tvrde da je ime grada izvorno proizišlo iz odgovora koji je starosjedilac Indijanac svojedobno dao guverneru Jamesu Duaneu Dotyju kada ga je ovaj, pokazavši na rijeku Fox pitao što je to, očekujući da će čuti ime rijeke. Domorodac je pak smatrao da bijelac pita kako se na njegovu jeziku kaže voda, pa je odgovorio „neenah”, što znači - voda, odnosno tekuća voda. Kao parabola umjetničke interpretacije ova priča podrazumijeva da se sveopći dojam u umjetnikovoj misli može razlikovati od aktualne realnosti i, po mogućnosti, otvoriti nove perspektive. Kako nam tumači autor, glazba optimistično nastoji ostaviti dojam o marimbi kao svojevrsnoj redukciji orkestra, prilagodljivoj drugim glazbalima. Glazbeni se materijal poigrava raznolikim orkestralnim instrumentacijama u kojima se pojedine dionice razvijaju u kontrastnim visinama i tonskim bojama što rezultira čestim skokovima između registara i kolorita. „Skladateljski prosede je kontrastan onom takozvanom idiomatskom”, kaže Lešnik vjerujući da bi rezultat takvog kreativnog procesa mogao biti pozitivno prihvaćen kao njegov skromni prilog već strahovito bogatom marimbističkom repertoaru.

Akademik Igor Kuljerić (1938-2006) bio je veliki hrvatski skladatelj i dirigent iznimne svestranosti i otvorenosti raznim stilovima, od avangarde do simfonijskog rocka. Nakon diplome iz kompozicije u klasi Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, učio je dirigiranje od Igora Markevicha u Monte Carlu i elektroničku kompoziciju u Studiju za glazbenu fonologiju RAI-a u Milanu. Autor je mnogobrojnih skladbi raznolikih formata, u rasponu od klavirskih minijatura do opera i baleta, od velebne vokalnoinstrumentalne glazbe poput Hrvatskog glagoljaškog rekvijema do scenskih partitura.

Svoju Barocchianu posvetio je svojoj kćeri udaraljkašici Ivani Kuljerić Bilić, koja ju je praizvela 3. travnja 1995. na Muzičkom biennalu Zagreb, nastupivši na koncertu uz Hrvatski komorni orkestar pod dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša. Skladbu je pet godina kasnije sama izvođačica preradila za marimbu solo i u toj je verziji praizvela 28. svibnja 2001. na svojem gostovanju u Sofiji. Prema riječima autora, u Barocchiani se nastoji prijetiti „skladateljskih tehnika kakve su razvili barokni skladatelji, pri čemu se kroz polifone strukture variraju temeljne glazbene misli, teme ili manji fragmenati koji postaju temelj višeslojnih transformacija glavne supstance.

Skladbu Isola Mente Francesco Mazzoleni piše tijekom pandemije 2020, kada smo se svi osjećali izolirani od vanjskog svijeta. „Bilo je to i za mene vrlo autorefleksivno razdoblje”, kaže autor, „tako da sam već pri prvoj samoizolaciji odlučio napisati djelo za marimbu solo”. Projekt se trajanjem odužio i prešao okvire jedne samoizolacije odvevši autora u pravu avanturu kompozicije čiji je rezultat djelo koje slušamo na večerašnjem koncertu. Isola Mente kombinira glazbeni minimalizam s tipičnim tehnikama marimbističkog repertoara kojima je Mazzoleni ovladao tijekom svih tih godina sviračkog iskustva. Skladba počinje motivom od četiri tona koji se ponavljaju i transformiraju stvarajući novu misao. Iz toga niču različiti dijelovi skladbe, svaka zamisao pritom stvara svoje svjetove. Naslov Isola Mente u stvari je igra riječi sa značenjem „izolirane misli”, a forma, poput rapsodije, niže različite cjeline koje polako stvaraju napetost, dosežući vrhunac tik pred koralom koji predstavlja trenutak spoznaje da se treba pomiriti sa svijetom. Skladba završava u meditativnom ozračju sa završnim repetitivnim, mantričkim ulomkom koja simbolizira oslobođenu misao.

​

Udaraljkaš Emil Kuyumcuyan rođen je 1993. u Istanbulu. U njegovim se venama miješaju armenska, grčka, afrička i hrvatska krv. Danas je traženi virtuoz na udaraljkama, solist slavnog ansambla Les Percussions de Strasbourg te čest gost u sastavima Ensemble Intercontemporain, Orchestre Nationale de France, Orchestre Philharmonique de Radio France i  Opéra de Paris. Rado sudjeluje u mnogobrojnim projektima raznih glazbenih žanrova uključujući suvremenu klasičnu komornu glazbu, narudžbama novih djela i glazbenom kazalištu. Godine 2019. praizvodi svoju prvu audio-vizualnu skladbu ISTANBUL/The Roots. Kao cijenjeni udaraljkaš, dobitnik mnogobrojnih nagrada, korisnik je mnogih stipendija od organizacija poput Yamaha Foundation Europe, Deutschlandstipendium, Kunststiftung Baden-Württemberg, Nguyen Thien Dao Scholarship, Adami i Alfred-Toepfer-Foundation. Godine 2016. dobiva nagradu DAAD-a, te kao aktivni skladatelj prima mnogobrojne narudžbe važnih institucija. Predaje udaraljke na raznim sveučilištima od Brazila, preko Njemačke, sve do Rusije, a od 2021. je gostujući profesor „snare drum”-a na Royal Nothern College of Music u Manchesteru.

Azure nastaje na narudžbu 7. Svjetskog marimbističkog natjecanja 2022. u Stuttgartu kao obavezna skladba u polufinalu. O njoj skladatelj kaže: „U djetinjstvu i mladosti proveo sam nezaboravne trenutke na raznim obalama Sredozemlja, poglavito na Prinčevskim otocima Istanbula. Tijekom kovida mi je strahovito nedostajalo more. Odjednom sam čuo ovu glazbu kao putovanje uz obale na kojoj se susreću valovi, ljudi i gradovi. Bilo je to moje imaginarno putovanje i povratak utočištu iz djetinjstva. Marimba solo i vrpca sviraju zajedno i nadopunjuju se, a ne čine pozadinu jedna drugoj. Odrastao sam pod utjecajem turskog popa koji me usmjerio prema svijetu inteligentne plesne glazbe (Intelligent Dance Music) koju i danas često slušam i sam stvaram. Oduvijek sam želio kombinirati marimbu s tim zvučnim svjetovima, nevjerojatno sam se zabavio tijekom skladateljskog procesa i nadam se da će jednako uživati i drugi interpreti!”

Danijel Legin, rođen je u Zagrebu u rodnom gradu usporedo završava XV. Gimnaziju i teoretski odjel na Glazbenom učilištu Elly Bašić, gdje počinje učiti kompoziciju kod skladateljice Sande Majurec. Prije no što će krenuti na studij kompozicije u klasi prof. Frane Paraća na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, studirao je matematiku na tamošnjem PMF-u. Danas je docent na odsjeku za teoriju i kompoziciju, a od listopada i prodekan za studijske programe i cjeloživotno obrazovanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uz aktivnu kompoziciju bavi se prijepisom partitura i izradom izvedbenog materijala, redakcijom notnih izdanja, rekonstrukcijom filmskih partitura, orkestracijom i aranžiranjem. Realizirao je više od stotinu notnih izdanja za domaće i inozemne nakladnike, surađivao je na snimanjima filmske glazbe u studiju Synchron Stage Vienna, te pripremao orkestracije za koncert Hollywood in Vienna.

Skladba Pulsation, kao i nekoliko njegovih ranijih djela, uključuje elemente postminimalizma s naglašenom ritamskom komponentom. Kroz šestominutno djelo provlači se nekoliko ideja vezanih uz pojam pulsiranja – konstantnom metronomskom pulsu suprotstavljaju se različiti ostinatni ritamski obrasci, kontinuirano dinamičko pulsiranje (crescendo/decrescendo), te pulsiranje u harmonijskom smislu. Djelon započinje jednim tonom – gis – iz kojeg se harmonijski jezik širi do četveroglasja i skuplja natrag u isti ishodišni ton gis kojim se i završava. Specifičnost skladbe je i korištenje isključivo bas registra marimbe, čija je rezonantnost integralni dio akustičke strukture kompozicije.