Umjetničku organizaciju Fronesis osnovala je 2009 godine koreografkinja Jasna Čižmek Tarbuk okupljajući mlade, netom tek završene, plesače. Iz te jezgre veliki broj umjetnika trenutačno i dalje djeluje na profesionalnoj plesnoj sceni. Nakon velikog uspjeha predstave “Vrata percepcije” izvedene na 30. Tjednu suvremenog plesa, Fronesis se registrira kao umjetnička organizacija koja organizira umjetničku djelatnost širokog dijapazona, posebice na području novih audiovizualnih tehnologija, te ostvaruje niz dojmljivih predstava u suradnji s Centrom za računalni vid Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo i dr. sc. Svenom Lončarićem. Posebnost Fronesisa jest da za predstave koje producira redovito naručuje ili koristi glazbu suvremenih hrvatskih skladatelja. Usporedo s time stvara plesne predstave namijenjene djeci i mlađoj publici poput onih za projekt “Ruksak pun kulture” koje podržavaju Ministarstvo kulture i Grada Zagreba.

 

Mladen Tarbuk, hrvatski skladatelj, dirigent i muzički pedagog, stekao je međunarodni ugled dirigirajući poznatim ansamblima poput Sinfonietta Cracovia, Mađarske nacionalne opere, tršćanske opere Verdi, Simfonijskog orkestra Dohnanyi, orkestra bečkog Concertvereina, Simfonijskog orkestra države Mexico, Opere Lyra Ottawa, te praške Državne opere. Od 2004. do 2009. djelovao je kao stalni gost Njemačke

opere na Rajni u Düsseldorfu i Duisburgu. Međunarodna javnost ga je kao skladatelja prepoznala kroz izvedbe njegovih djela na uglednim međunarodnim festivalima (Enescu Bukurešt, Svjetski dani glazbe

Manchester i Peking, Wien modern, Bregenzer Festspiele, National Music Festival Chesterton).  Na zamolbu Sinfoniette Cracovia 2021. piše skladbu “Tombeau de Penderecki”, a 2007. grad Wuppertal obilježava prvu godišnjicu smrti Siegfrieda Palma njegovom skladbom “Über glitzernden Kies”. Uz ovu pjesmu posvećenu djeci stradaloj u koncentracijskim logorima piše cijeli niz skladbi proturatnog i antifašističkog karaktera (Eschendorf, Stara hrvatska glazba, An die Gleichgestalteten, Mostar). Osvojio je nagrade na međunarodnim natjecanjima Tolosa 1993. i Dr. Ernst Vogel Stockerau 1993., a dobitnik je međunarodne nagrade Janaček u Olomoucu 1993., te domaćih nagrada Papandopulo, Šulek, HAZU, Trnina, kao i Nagrade Koncertne dvorane V. Lisinski. Pet puta je dobio nagradu Slavenski. Povodom obilježavanja 35 godina umjetničke karijere je dobio Zlatno zvono Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za izniman doprinos hrvatskoj glazbenojumjetnosti. Redoviti je profesor u trajnom zvanju dirigiranja, kompozicije, glazbene teorije i orkestra na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. 2018.-2022. bio je gost profesor na Visokoj školi za umjetnosti u Bernu. Od 2024. je umjetnički kodirektor KotorArtFesta, a 2025. osniva Crnogorski festivalski orkestar, te Bokeljski simfonijski orkestar, kojima je šef dirigent.

 

Tres Danzas za klarinet i violončelo su tri plesa posvećena Jeleni Očić i Radovanu Cavallinu. Tri kratka stavka se nižu kontrastno po shemi brzi – polagani – brzi stavak. Kompozicija kreće od folklornog uzorka kojem se kontrastira gusta kromatika u dubokom registru. Iz ovog kontrasta je izveden ostatak kompozicije, s elegičnim drugim stavkom, te zaključnim stavkom oblikovanim kao varijacija diminuiranih motiva prvog stavka.

 

To A. C. za violončelo (i elektroniku) je skladba nadahnuta jedinom žrtvom zagrebačkog potresa Anamarijom Carević. Započinje uspavankom koju prekida drhtanje tla i rušenje kuće. Kompoziciju zaključuje radijski izvještaj o posljedicama potresa. Za stvaranje odgovarajućih ugođaja i muzičke pripovijesti korištene su mnoge proširene tehnike sviranja, kao što su multifonici i Fawcettovi flažoleti. Uz ova krajnje avangardna sredstva pojavljuje se i jednostavna dijatonika uspavanke koju razvoj opisanih događaja postupno kromatizira. Djelo nije do sada koncertno izvedeno, već je zbog epidemije COVID-a bila snimljena i objavljena 2021. na YouTube kanalu Muzičkog biennala Zagreb.

 

Tibor Szirovicza rođen u Zagrebu 1981. diplomirao je kompoziciju i teoriju glazbe u klasi red. prof. Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kompoziciju je usavršavao na seminarima u Szombathelyu u Mađarskoj kod prof. Johannesa Schöllhorna. Kao skladatelj surađivao je i na multimedijalnim, filmskim, plesnim i kazališnim projektima, te je 2010./2011. godine s akademskim kiparom Stipanom Kujundžićem surađivao je kao skladatelj u izradi multimedijalnih instalacija koje su predstavljene u Hrvatskoj i inozemstvu. Stvara djela u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, Cantus ansamblom, Brankom Mihanovićem i Dianom Tchobanovom, novosadskim gudačkim kvartetom TAJJ, ansamblom Modern, Zagrebačkim ansamblom flauti, ansamblom Synchronos, Mijom Elezović, Monikom Leskovar, Mariel Roberts (SAD), Madeleine Shapiro (SAD), Vidom Veljakom, Gordanom Tudorom, Ivanom Bilić, Vlatkom Peljhan i drugima. Dobitnik je mnogih nagrada, a uz skladateljski rad, redovito radi i na notnom izdavaštvu suvremenih hrvatskih skladatelja (u suradnji s Cantus d.o.o., Muzički informativni centar, Sveučilište u Zagrebu, Udruga za proučavanje i promicanje kulturne baštine Tamar) s dvadesetak realiziranih izdanja. Umjetnički je voditelj Glazbene tribine Hrvatskog društva skladatelja od 2017.-2024. godine, za koju je dosad naručio više od 30 kompozicija hrvatskih suvremenih skladatelja i organizirao više od 50 koncerata suvremene i jazz glazbe.  Nastavničke aktivnosti Szirovicza započinje 2015. godine - kao vanjski suradnik predaje Vježbe iz kompozicije na Visokom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, a od 2016.

vanjski suradnik - asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2023. godine docent je na odsjeku za kompoziciju i teoriju glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

 

 

Skladba A Way Out of the Madness za klarinet i violončelo nastala je 2024. godine, a inspirirana je satima boravka u prirodi, tišinom i osjećajem unutarnjeg mira. Teksture oko ležećeg tona odjekuju u skladateljevoj mašti, oblikujući glazbeni materijal koji sugerira protočnost i usredotočenost. Obje dionice koriste proširene sviračke tehnike unutar relativnog širokog dinamičkog raspona, istražujući granice šuma i zvuka. Šum gudala na prigušenim žicama violončela korespondira npr. zvuku prolaska zraka kroz klarinet, stvarajući suptilni odnos između daha i materije. Intervalske strukture violončela povezane su sa spektrima multifonika u klarinetu, dok izmjena akustičkih gesta postepeno izgrađuje formu skladbe.

 

Djelo Escaping into a Rainbow za solo klarinet napisana 2023. godine je za izraelsku klarinetisticu Shelly Ezru. Programska narav djela inspirirana je također meditacijom u prirodi. Jedinstven zvučni krajolik oblikuje kolaž pretežno proširenih klarinetskih tehnika koje prate introspektivan proces skladatelja. Riječ je o intimnoj kompoziciji nadahnutoj neusporedivom povezanošću i istinskim prijateljstvom.

 

Lovro Stipčević rođen je 1994. godine u Zagrebu, 2021. diplomirao je Teoriju glazbe, a 2024. i Elektroničku kompoziciju u klasi prof. Vjekoslava Nježića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na studiju Kompozicije bio je među 10% najuspješnijih studenata te je dobitnik Dekanove nagrade za Elektroničku kompoziciju 2024. godine. Sudjelovao je na mnogobrojnim seminarima i radionicama s etabliranim i renomiranim umjetnicima poput Chaye Czernowin, Augustija Charlesa, Francesca Filideija, Ivice Ico Bukvića, Francka Bedrossiana, Pascala Rophéa, Ade Gentile i drugih. Njegovih preko petnaest skladbi izvedeno je u gradovima diljem Hrvatske, dok su najistaknutije izvedbe bile u 2024. u Velikoj dvorani Lisinski (skladbu Cataplexis, za simfonijski orkestar i elektroniku, izveo je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem dirigenta Pascala Rophéa), na Osorskim glazbenim večerima 2023. (skladbu Ethereal Sonic Visions za gudače i elektroniku izveli su Zagrebački solisti), te na Muzičkom biennalu Zagreb 2021. (skladba Svako traženje smisla je.., za mješoviti sastav i elektroniku, što je izveo ASMANGU).

Od 2023. vanjski je suradnik na Hrvatskoj radioteleviziji gdje radi kao glazbeni producent. Glazbeni je producent nosača zvuka “Igor Kuljerić: Kanconijer” (izdanje 2023/2024), za koji je, uz profesora Krešimira Seletkovića, dobio Porina u kategoriji Najbolja produkcija albuma klasične glazbe. Godine 2025., primio je nagradu Porin u kategoriji Najbolji klasični album za CD pod nazivom Odrazi Moderne (izdanje 2024/2025). Iste je godine bio na skladateljskoj rezidenciji (narudžba djela MBZ 33.) u Helsinkiju na kojoj je surađivao s prestižnim Defun ansamblom za praizvedbu svoje skladbe Kaamos. Od 2025. predaje na Muzičkoj akademiji Zagreb kao naslovni asistent.

 

O svojoj skladbi Elusive impulses za violončelo i elektroniku skladatelj kaže da se prevodi kao „neuhvatljivi“ ili pak „nedostižni impulsi“. Riječ je o jednostavačnom djelu u kojem upravo neuobičajeni naglasci zajedno sa stankama stvaraju teksturu koja obiluje nenadanim impulsima. U pojedinim dijelovima su smjelost i energičnost violončela u simbiozi s lirskim ozračjem u elektronici. Ishod je delikatna atmosfera u kojoj eteričnost i ustrajna pasivnost postaju snažno izražajno sredstvo. Kontrast između robusnog i nježnog naglašen je kroz cijelo djelo, završavajući kontemplativnim finalom.